U vreme kada informacije, zabavu i društvo tražimo na internetu, bilo je samo pitanje vremena kada ćemo odatle crpeti i dnevnu dozu – književnosti.

Anglozine vam donosi tvitervju* sa Draganom Babićem, kreativcem iza naloga @jakokratkaprica, piscem kratkih, jako kratkih, i nešto dužih priča, čiju je prvu zbirku Tviter proze ove jeseni objavio Studentski kulturni centar iz Kragujevca.

*tvitervju – tviterni intervju, vođen u okvirima Tviter sveta i Tviter ograničenja, ograničavajući razgovor na 140 karaktera po pitanju/odgovoru. (prim.aut.)

Kako se odvija proces pisanja Jako Kratke Priče?

Isto kao proces pisanja Kratke Priče, Romana, Eseja, Poezije, Drame. Čitanje i onda biranje reči. Uz, jasno, skraćenje na 140 karaktera.

Da li objaviš baš sve što napišeš?

Najčešće. Retko kad obrišem već napisanu priču. Čuvam ih, vagam, pa postavim. To ima veze sa pozitivnom stranom slobode koje internet daje.

Da li je lakše napisati Jako Kratku ili kratku priču?

Zavisi od namere i obima ideje. Ali, da, nekad je teže skratiti tekst nego ga produžiti. Mada, i to znaju svi koji pišu, nijedno nije lako.


Koju priču je bilo najteže napisati?

Sve kojima pokušavam da odam počast sebi bliskim osobama. Bojim se da mi 140 karaktera nekada nije dovoljno da to uradim kako zaslužuju.

A najlakše?

One u kojima se nastavljam na citate autora koje čitam. I one, svakako, čije ideje ne zahtevaju velik prostor. Takve su idealne za Tviter.

Omiljena priča?

Frustrira li ponekad ograničavanje na 140 karaktera, primećujem da postoje priče u „nastavcima“?

Ne. Da me frustrira, ne bih pisao ovako.

Priče u „nastavcima“ su samo dodaci: one funkcionišu i kao celina i kao „par“. I sasvim su slučajne.

Zašto baš Tviter, a ne neka druga društvena mreža?

Nemam Fejsbuk nalog i ne planiram da ga imam. Recimo da imam problem s njim. Tviter je sledeća logična opcija. Takođe, prija mi ograničenje.

Pišu li i drugi Tviter prozu?

Naravno! Dejan Tiago Stanković (@dejantiago), Oto Oltvanji (@otooltvanji), Miloš Jocić (@miloshzbori). I favorit, Šon Hil (@veryshortstory).

Koliko je ono o čemu pišeš autobiografsko?

Ne više od bilo čega što bilo ko piše.

U prevodu: katkad u zaista značajnoj meri.

Još iskrenije: često je potpuno intimno.

Ko te čita/koga čitaš?

Trenutno Dejvisovu, Bazdulja, Mehmedinovića i Benjamina. Čita me, nadam se, šezdeset dva pratioca. I možda još nekoliko bez naloga. Ili ne.

Kakve su reakcije Tviteraša na ovaj format?

Mislim da je on u svetu zaista popularan. Prihvatljiv je, zanimljiv, brz i lako se vari. Za nas ne znam. Ne poznajem uticajne Tviteraše.

Koji autor(i) utiču na tebe kao pisca?

Barns, Džojs, Hemingvej, Saramago, Crnjanski, Pekić, Albahari, ali više na mene-čitaoca. Njihove reči i ideje su u pričama. I, naravno, Po.

Šta planiraš, koji su sledeći koraci?

Promocija zbirke i čast da je podelim sa prijateljima i eventualnim čitaocima. Posle toga dalje pisanje, nadam se.

Andrea

Andrea

Urednik, suosnivač, autor at Anglozine
Doktorantkinja jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, honorani prevodilac, pisac kratkih priča.
Andrea